![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiuSWkFIi7tmdubUl-YdBK11V3OgAGC7EyAdxPeY4wBaU3YqmpHYIsoEHyH9yH596J04jhEgKGw-T_oPoXGWvBZapLt04IuoJVZoLEWTRvHKRpCFz8XvBqfOQxyrNTK4kfcTSOdpRx63qVG/s200/albert-caraco.jpg) |
Alber Karako (1919-1971) |
Gradovi u kojima živimo škole su smrti zato što su nehumani. Svaki je postao raskrsnica buke i smrada, svaki postaje haos građevina među kojima se na milione rojimo i gubimo razlog bitisanja. Neizlečivo nesrećni, hteli ili ne hteli osećamo se zaposleni u tom lavirintu besmisla iz kojeg ćemo izaći tek smrću, jer je naša sudbina da se stalno umnožavamo, s jedinim ciljem da propadnemo bezbrojni.
Izvor: Alber Karako, Brevijar haosa, preveo Duško Vrtunski (Zatna grana, Sombor, 1999)